Umjesto uvoda, počećemo jednim razgovorom bez rukavica.

U kafani “Kod Đeme”, u Konjicu je sjedilo pet-šest Bošnjaka i jedan Srbin. Jedan od Bošnjaka ga je upitao:
- „Pitao bih te nešto ako ćeš istinu kazati“.
- “Kazaću je”, reče Srbin, “ako znam, a ako ne znam… “
- „Hoćeš li biti iskren?“
- “Pitaj čovječe.”
- „Zašto Srbi nas mrze”?
- “Nije istina da vas svi Srbi mrze. Mrze vas nacististički ekstremi i velikosrpska nacionalistička, da kažem, elita”.
- „Znam, ali zašto nas mrze?“
- “Kako, ne znaš… Continue

U vremenima tuge sjetimo se radosti, u vremenima bolesti sjetimo se zdravlja, u trenucima kada svjedočimo nečiju smrt sjetimo se života. A onda kažemo ono „Eto što je život“. A dotle kao da nemamo ni zdravlja, ni radosti, ni života. Živimo po nekom rutinskom ritmu, po nekoj navici.
Činjenica da danas treba da govorimo o jedinstvu -… Continue

«Kada htjedo biti tagdi i ne bih...»… Continue